Država i potrošnja važniji od poduzetnika

Dok su, naravno relativno gledano, poslovne investicije atrofirale, dramatičan rast društvenog proizvoda u stoljeću iza nas možemo zahvaliti povećanoj potrošnji kućanstava, te pojačanim državnim poticajima.

Postoje li ijedna stranka ili političar koji ne tvrde da je temelj programa koji nude poticanje poduzetništva? To uvriježeno stajalište osporava, James Livingston, s Rutgers University-ja.  Proučavajući vremenske serije u prošlom stoljeću, dolazi do stava da privatne investicije, odnosno korištenje profita da bi se povećala produktivnost i ukupan proizvod, nije bila vodeća sila razvoja. Bili su to dug potrošača i državno trošenje.

Potkrepljuje to podacima da je u 20. stoljeću dohodak po stanovniku porastao za više od 6 puta, dok je udio neto poslovnih investicija u društvenom bruto proizvodu smanjen za 70 posto.

Na početku stoljeća gotovo sve investicije poticale su iz privatnog sektora, dok na prijelazu u novi milenij većina investicija predstavlja državno trošenje (iz poreznih prihoda) ili investicije njihovih stanovnika prije svega u gradnji svojih domova.

Čak i tijekom Reaganovog mandata i unatoč uzletu poduzetništva, i u osamdesetima su padale poslovna ulaganja u postrojenja, opremu ili zapošljavanje radne snage za proces proizvodnje.

Ekonomisti odavno upozoravaju da nikad ne znamo što će ljudi učiniti s novcem koji im ostaje od smanjenih poreza. Pokazalo se da ne samo da smanjenje poreza ne potiče porast investicija, nego su poduzetnički pothvati na najnižoj  razini u poslijeratnom razdoblju. Profiti nisu osnovni pokretači rast, jer se taj dodatni novac samo nemirno vrti financijskim domaćim i vanjskim tržištima, gubeći vezu s realnim sektorom. Dok su, naravno relativno gledano, poslovne investicije atrofirale, dramatičan rast društvenog proizvoda u stoljeću iza nas možemo zahvaliti povećanoj potrošnji kućanstava, te pojačanim državnim poticajima.

Štednja etički vjerojatno predstavlja vrlinu, ali u aktualnom sustavu, ekonomski je bolja potrošnja. Trošenjem, a ne štednjom, ma kako to paradoksalno izgledalo, najbolje se vodi računa o vlastitoj budućnosti.


Piše: Ante Razum

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *